Boca de hule [Croatian translation]

Poput udarca vratima koji želiš mi dati,

svaki sloj boje je previše.

Nemoj se kamuflirati u svojoj istini,

u ovom trenu neću to tolerirati.

Jeftine, usne od gume,

ne očekuj da sada šutim i pretvaram se.

Došlo je vrijeme srama,

da vidim imaš li hrabrosti napraviti račun.

Sada kada smo u dvoje,

ugasila su se svjetla spaljujući scenarij.

Ne skreći pogled, dobro znaš što se dogodilo,

možeš sačuvati svoju najbolju glumu.

Sada smo oboje,

bez moguće budućnosti i u podnožju kanjona.

Postoje meci koji ubijaju iznutra,

greške koje nikada ne opraštaju bol,

i nema rane koja zacijeli bez izgovaranja zbogom.

Kao sjena među mojim strahovima,

kao upozorenje koje budi tvoje zaplete.

Sve u krivo vrijeme, sve je prokleto,

vidio sam te kako me lažeš, dok skoro sam povračao.

Osjeti vrijeme, prekini slavu,

ugrizi moju ruku u ime cijele priče.

Ušutkaj me kao u nedjelju,

gubeći vrijeme kukajući, umjesto da vrištimo.

Sada kada smo u dvoje,

ugasila su se svjetla spaljujući scenarij.

Ne skreći pogled, dobro znaš što se dogodilo,

možeš sačuvati svoju najbolju glumu.

Sada smo oboje,

bez moguće budućnosti i u podnožju kanjona.

Postoje meci koji ubijaju iznutra,

greške koje nikada ne opraštaju bol,

i nema rane koja zacijeli bez izgovaranja zbogom.

Loša trava, jeftino srebro,

i ja isto znam kako lagati od sutra.

Nema stiha koji se ne rimuje

s otrovom i jabukom.

Sada kada smo u dvoje,

ugasila su se svjetla spaljujući scenarij.

Ne skreći pogled, dobro znaš što se dogodilo,

možeš sačuvati svoju najbolju glumu.

Sada smo oboje,

bez moguće budućnosti i u podnožju kanjona.

Postoje meci koji ubijaju iznutra,

greške koje nikada ne opraštaju bol,

i nema rane koja zacijeli bez izgovaranja zbogom.

• Artist:Pablo Alborán
• Album:Prometo (2017)