Au lecteur [Croatian translation]

Glupost, pogreška, grijeh, pohlepa

Obuzimaju nam duše i izrađuju nam tijela,

I mi hranimo naša voljena žaljenja,

Kao što prosjaci opskrbljuju svoju gamad.

Naši su grijesi uporni, naša su pokajanja lepršava;

Velikom vrijednošću cijenimo svoje pročišćenje,

I razdragano se vraćamo na put poroka,

Vjerujući da jeftine suze peru sve naše ljage.

Na jastuku zla Sotona je Trismegistos

Što polagano uljuljkava naš očarani duh,

I plemeniti metak naše volje

Potpuno ispari zahvaljujući tom dovitljivom alkemičaru.

Vrag je to što drži konce koji nas pokreću!

U gnjusnim stvarima prepoznajemo privlačnost;

Svakoga dana prema Paklu silazimo po korak,

Bez groze, kroz tame što zaudaraju.

Poput siromaha bez pare što ljubi i proždire

Grudi izmrcvarene jedne prastare bludnice,

Ukrademo u prolazu tajno zadovoljstvo

Koje cijedimo jako poput ustajale naranče.

Pritiješnjeni, uskiptjeli, poput milijuna crvi,

U našemu mozgu jezdi horda Demona,

I, kad dišemo, Smrt u naša pluća

Ulijeva se, rijeka nevidiljiva, uz mukli huk.

Ako silovanje, otrov, bodež, palež,

Nisu još izvezli svoje fine uzorke

Po banalnome platnu naših sudbina žaljenja vrijednih,

To je jer naše duše, avaj, nisu dovoljno smione.

Ali među šakalima, panterama, kujama,

Majmunima, škorpionima, strvinarima, zmijama,

Čudovištima cvilećim, ričućim, zavijajućim, puzajućim,

Unutar nečuvenog zvjerinjaka naših poroka,

Postoji nešto ružnije, izopačenije, prljavije!

Mada ne proizvodi ni velike geste ni velike krikove,

Najradije bi zemlju pretvorio u pustoš

I u jednom zijevanju proždro svijet;

To je Dosada! - očiju punih suza bez namjere,

Sanja pogubilišta pušeći svoju nargilu.

Ti poznaješ, čitatelju, to profinjeno čudovište,

-Licemjerni čitatelju, - meni sličan, - brate moj!

• Artist:Charles Baudelaire
• Album:Les fleurs du mal