Il testamento [Croatian translation]

Kad me smrt pozove

možda će se neko buniti

nakon što pročita u testamentu

ono što ću mu u nasljedstvo ostaviti

nemojte me proklinjati džaba vam je

ionako ću već u paklu biti

čuvarima kurbi

ostavljam obavezu kao računovođa

da iskusni u svom zanatu

učine populaciju informiranom

svakim krajem tjedna

po prihodu jedne kurve

svakim krajem tjedna

po prihodu jedne kurve

želim ostaviti Bianca Mariji

koju boli briga o pristojnosti

potvrdu o zaslugama

koja braku oslobađa put

s puno čestitaka za one pale

da se sačuvaju sretni i rogonje

s puno čestitaka za one pale

da se sačuvaju sretni i rogonje

sestrice smrti daj mi vremena

da završim svoj testament

dajte mi vremena da pozdravim

da dam poštovanje da zahvalim

svim tvorcima dječjeg kola

okolo kreveta umirućeg

poslušajte me malo gospon grobaru

vaš posao ne sviđa se svakome

nemoj shvaćati kao lijepu igru

pokrivati zemljom onoga koji u miru odmara

i stoga si ja počast dajem

u predavanju zlatne lopate

i stoga si ja počast dajem

u predavanju zlatne lopate

za onu neokaljanu staru groficu

koja se više od mog kreveta ne miče

da mi iščupa bezumno obećanje

da sačuva moje brojeve od lota

jedva čekam ići ka kažnjenima

obznaniti im sve pogrešne

jedva čekam ići ka kažnjenima

obznaniti im sve pogrešne

kad me smrt upita

vratiti joj slobodu

možda jednu suzu možda samo jednu

na moj grob će se potratiti

možda jedan smiješak možda samo jedan

na moj spomen će isklijati

ako iz mog tijela već nagrizenog

gdje je moje srce jedno vrijeme kucalo

možda jedna ruža se rodi

dajem je ženi koja svoj plač mi prikazivaše

za svaki otkucaj njenog srca

podajem joj crvenu laticu ljubavi

za svaki otkucaj njenog srca

podajem joj crvenu laticu ljubavi

za tebe koja si bila najspornija

milosnica koja se ne daje svakome

i sada na kantunu one crkve

pružaš portrete lijepima i ružnima

ostavljam note ove pjesme

pjevam bol tvoje iluzije

tebi koja si, da bi izgurala naprijed,

prisiljena prodati Krista i svece

kad me smrt pozove

nitko na svijetu opaziti neće

da je neki čovjek umro a da govorio nije

da istinu ne poznaje

da je neki čovjek umro a da molio nije

bježeći od tereta sažaljenja

draga braćo s druge strane

pjevali smo skupa dole na zemlji

ljubili smo svi istu ženu

tisuće smo krenuli u isti rat

ova uspomena ne tješi vas

kad se umire umire se umire se sam

ova uspomena e ne tješi vas

kad se umire umire se umire se sam

• Artist:Fabrizio De André
• Album:Volume III (1968)